Eksperimentalni program donosi i neke nedostatke koje je nužno prevladati. Naime, novi lektirni naslovi koje treba nabaviti nepostojećim sredstvima i udžbenici koji su prilagođeni starim programima dvije su važne stepenice koje se ne mogu zaobići. Stoga se pribjegava prokušanim putevima nadahnuća i snalaženja s onim što imamo i možemo upotrijebiti.
U ovom slučaju nadahnuće stiže u liku hobita Bilba Bagginsa i njegove potrage koju s brojnim pomagačima uspješno privodi kraju u popularnom Tolkienovom djelu Hobit, uvrštenom u eksperimentalni program Hrvatskog jezika u prvim razredima četverogodišnje strukovne škole.
Za stotinjak učenika osigurano je 6 naslova. Naslućujete problem?
Hobitova je potraga iznjedrila potragu za rješenjem problema, a ona je rezultirala učeničkom potragom za znanjem i satom u knjižnici.
Priprema je započela izborom i kopiranjem dijelova teksta iz romana i sastavljanjem pitanja za analizu vezanih uz tekst. Učenici su ranije trebali pročitati odabrana poglavlja i na taj se način pripremiti za potragu. Krenulo se od pretpostavke da je veliki dio učenika pogledao i filmove (u vrijeme planiranja ovog dvosata dva su dijela Hobita već prikazana u kinematografima).
Ideja je bila podijeliti učenike u pet skupina nazvanih po likovima iz romana (Bilbo Baggins, Gandalf, vilenjaci, patuljci, Golum): na taj su način učenici upoznati s glavnim likovima u djelu i pri potrazi su se stavili u njihovu ulogu.
Pet plakata s tematskim cjelinama ( hobit, Gandalf, mitski elementi, borba između dobra i zla, promjene/ unutarnje borbe) trebalo je pronaći odgovarajući na zagonetke koje su ih vodile kroz tri prostorije: BIC, čitaonicu i samu knjižnicu. Tematski su plakati ukazivali i izgledom i sadržajem na važne kompozicijske i stilske odrednice  romana koje je trebalo naglasiti.
Učenici su promijenili svakodnevni prostor učionice za nešto novo i time se dodatno motivirali za učenje i istraživanje. Ne treba zanemariti ni dinamičnost postignutu mogućnošću  istovremenog boravka u sve tri prostorije. Velik dio učeničke svakodnevice su i računalne igre koje aktivno igraju. Ne ulazeći u prednosti i negativnosti ovog trenda, ne možemo ga zanemariti, nego treba iskoristiti njegove prednosti. Elementi edukacijskih igara i njihovo korištenje u nastavi svakako će pridonijeti dinamičnom i interaktivnom okruženju. I to je, između ostalih,  bila misao vodilja pri oblikovanju sata.
Obrnuvši učenicima bliske metode pritiska mišem ili pomicanjem palice, taj su dan računala u knjižnici isključena i trebalo je gledati, slušati, hodati, čučati, dodirivati, otklapati, zaklapati, podizati, zavlačiti se i pronalaziti tragove.
Sat je strukturiran na sljedeći način: prije ulaska u prostoriju učenici su rješavali kviz na vratima učionice:Jeste li mitsko biće? Šaljivim kvizom i upoznavanjem s likovima stvoreno je drugačije, pobuđujuće ozračje.
Učenici su podijeljeni u skupine izvlačenjem dijela slagalice koja je složena tvorila fotografiju lika po kojemu je skupina nazvana. S druge strane slagalice zalijepljeni su papiri u boji koji su također označavali pripadnost skupini i olakšavali pronalaženje tragova.
Potom je svaka skupina dobila zagonetku. Njezino je rješenje vodilo do jedne od pet Gospi koje su se nalazile skrivene (ili otkrivene) u navedene tri prostorije. Gospe od vatre, vode, zemlje, leda i cvijeća pronađene su u redovima nastavnica na stručnom osposobljavanju i među stručnim suradnicima škole.
Nakon pronalaženja svoje gospe, skupine su dobile omotnice  s tekstovima iz romana i novu zagonetku. Svaka je skupina potragu započela na drugom mjestu, čime se učenicima pokušao osigurati jednak pristup informacijama. Svaki je tematski plakat imao pitanja vezana uz određeno poglavlje ili lik. Uz ta su pitanja bile pričvršćene nove zagonetke koje su vodile do novog plakata. Skupina Golum tražila je prsten, no umjesto njega dobijala je nove zagonetke i zadatke smještene na neuobičajenim mjestima (ispod klavira, iza radijatora, među lišćem…)
Uz glazbu iz filma učenici su rješavali zagonetke ispisane „hobitskim“ fontom i napisane u stihovima, skupljali pitanja i usustavljivali svoje spoznaje.
Onaj dio koji nisu uspjeli riješiti na satu dovršavali su kao domaću zadaću i pripremali za sljedeći nastavni sat. Tada se razgovaralo, raspravljalo, izlagalo, odgonetalo i tražilo poveznice, nudilo odgovore, tražilo alegorijska značenja i slagalo strukturu romana. U ugodnom ozračju naša je potraga završena, a o njoj svjedoče fotografije, uspomene i želja za ponavljanjem ovakvog načina učenja.