Elektrotehnička i prometna škola Osijek

Crtice iz povijesti škole

U našem gradu započinje obrazovanje stručnih kadrova za elektrotehničku struku 11. lipnja 1929. godine, kada je Ministarstvo trgovine Kraljevine SHS donijelo Rješenje o osnivanju Državne stručno-zanatske škole u Osijeku.

Ovaj nadnevak, 11. lipnja, određen je je kao naš Dan škole.

Škola se radila pri Osječkoj ljevaonici željeza i tvornici strojeva d.d. Nastavu iz opće- obrazovnih predmeta održavali su profesori Osječke realne gimnazije, a stručnu nastavu inženjeri i stručni radnici iz Osječke ljevaonice. 

Predmeti koje je obuhvaćao tadašnji program rada škole bili su:

stolarija

tokarija - željezna i drvena

lijevanje željeza i metala

elektrotehnika

Škola je pod istim ili sličnim imenom radila do školske 1940./41. godine, a sljedećih godina škola nosi naziv Državna muška obrtna škola pri Olt-u.Početkom 1947/48. školske godine škola mijenja naziv u Industrijska škola pri OLT-u. Početkom 1959. godine škola ponovno mijenja ime i naziva se Metaloprerađivačka škola s praktičnom obukom.

Na tradiciji ovih škola, neposredno nakon Drugog svjetskog rata, 14. listopada 1946. godine započinje u Osijeku rad Tehnička škola "Nikola Tesla".

U toj školi postoje elektro i strojarski odjel. Navedene škole su korijeni današnje Elektrotehničke i prometne škole.

U isto vrijeme u gradu Osijeku radi i Metaloprerađivačka škola za učenike u privredi "Rade Končar".

Dana 8. veljače 1963. godine Narodni odbor općine Osijek donosi Odluku o osnivanju Metalskog školskog centra za obrazovanje kadrova u metalskoj i elektrotehničkoj struci. U sastav Centra ulaze:

Tehnička škola " Nikola Tesla "

Metaloprerađivačka škola s praktičnom obukom

Metaloprerađivačka škola učenika u privredi "Rade Končar".

Nakon samo nekoliko godina, 26. listopada 1968. godine, Centar mijenja ime u

ELEKTROMETALSKI ŠKOLSKI CENTAR OSIJEK.

Centar je pod ovim imenom prošao sve promjene u sustavu srednjeg obrazovanja. Promjene su se događale i u Tehničkoj školi, tako je 1970./71. školske godine otvoren odjel slabe struje - elektronika, a školske 1976./77. proširuje se djelatnost Centra na obrazovanje za zanimanja u prometnoj struci.

U drugoj polovici 1991. godine škola osjeća sve teškoće koje donosi rat. Danonoćni topnički i minobacački udari onemogućuju početak nove nastavne godine. Strahote rata odvode učenike i nastavnike škole u izgnanstvo, jednim dijelom u školu Hrvatski kralj Zvonimir i hotel Dražicu u mjestu Krk, a drugim dijelom u mjesto Nagyatad - Repulika Mađarska.

U mjestu Nagyatad nastavu održavamo u zgradi gimnazije i medicinske škole "Ady Endre". Zahvaljujući našim domaćinima, tu smo redovno završili nastavnu godinu, a u Mađarskoj održali i završni ispit.

Škola je pretrpjela velika oštećenja koja su se odmah počela otklanjati, tako da smo školsku 1992./93. započeli u gotovo popravljenoj školi.

Početak školske 1992./93. godine donosi novo ustrojstvo školskih centara. Elektrometalski školski centar se dijeli na:

Prvu tehničku školu (elektro i prometni program) 

i

Drugu tehničku školu (strojarski program).

Navedene škole u rade u istim prostorima, ali u različitim smjenama. Održavanje škole vrši se prema Dogovoru o korištenju škole.

Prva tehnička škola, elektro i prometni program, ima tri didaktičke jedinice i to:

Elektrotehnička škola

Prometna tehnička škola i

Industrijsko - obrtnička škola.

Budući da nazivi Prva i Druga tehnička škola nisu određivali područje obrazovanja, na zahtjev škola ti su nazivi promijenjeni i sad se ove škole nazivaju

ELEKTROTEHNIČKA  I  PROMETNA  ŠKOLA  OSIJEK 

i

STROJARSKA  TEHNIČKA  ŠKOLA  OSIJEK.